Nišurlęging karla

Greinina skrifar Arnar Sverrisson og birtist hśn į Vķsi 8.jślķ 2019.

 

Nišrandi óhróšur um karla hefur veriš nęr daglegt brauš ķ opinberri umręšu sķšustu įratugi. Óhróšurinn žykir sjįlfsagšur. Hnjóšiš hefur aukist meš fjölgun herskįrra öfgakvenfrelsara, sjįlfskipašra fulltrśa kvenna. Įróšurinn gegn körlum er beinskeyttur og bķtur samviskuna mest, žar sem žeir eru veikastir fyrir, ž.e. sjįlfan aflvaka hefšbundinnar karlmennsku, frumhvötina til aš hlśa aš konum sķnum og börnum; elska, veita öryggi, sjį farborša. Grunnžęttir karlmennskunnar eru innręttir viš móšurbrjóstiš. Žar skaut einnig samviskan rótum, óttinn viš aš bregšast móšurinni, konunni, bókstaflega eša tįknręnt, ekki sķst ķ öllu žvķ, er aš kynlķfi og kynferši lżtur. Žvķ stafar karli įkvešin (samvisku)ógn af móšurinni/konunni. Camille Anna Paglia lķtur svo į, aš: „... karlmenn [lifi] ķ stöšugri kynlķfsskelfingu vegna móšurógnarinnar. Flóttaleiširnar eru skynsemishyggja og sókn ķ įrangur.“

Bylgjur ósvķfinna įsakana ķ garš karlmanna rķša yfir hver į fętur annarri og snśast einkum um ofbeldi į heimilum og kynferšislegt ofbeldi gegn konum og börnum hvarvetna. Karlmenn ķ heilbrigšisžjónustu verša jafnvel fyrir dylgjum žess efnis, aš žeir styšji kynferšisofbeldi gegn stślkubörnum: „Hvernig stendur į žvķ aš karlar, sem lengstum hafa rįšiš rķkjum ķ stéttum lękna og sįlfręšinga hafa ekki [fyrir] löngu kannaš rękilega žessa hegšun [kynferšislegt ofbeldi gegn stślkubörnum] mešbręšra sinna. Hefur veriš ķ gildi einhver žegjandi samtrygging karla um aš tala ekki um žessi mįl og taka mildilega į žeim, jafnt į dómstólum sem annars stašar?“ (Kristķn Įstgeirsdóttir)

Sķšasta bylgjan er hin alręmda „ég-einnig-bylgja“ frį Hollżvśdd, žar sem leikręn tilžrif eru ęr manna og kżr. Ķslenska kvenfrelsunarrķkisstjórnin rķšur bylgjunni gagnrżnislaust meš męšur sķnar, Katrķnu Jakobsdóttur og Svandķsi Svavarsdóttur, ķ broddi fylkingar. Rįšherrar – hvķtu riddararnir meštaldir - hafa sent nęr samhljóša erindi til starfsmanna rįšuneyta og undirstofnana. Meginbošskapur žess er, aš karlar skuli ekki beita konur kynferšislegu ofbeldi. Svandķs segir frįsagnir bylgjukvenna „draga fram ķ dagsljósiš ójafna stöšu karla og kvenna aš žvķ er viršist į öllum svišum samfélagsins.“ Gagnrżnisleysiš į heimildir er įberandi, įlyktunargįfunni er višbrugšiš. Einsleitnin, kynjaójafnvęgiš, menningarfordómarnir og gagnrżnisleysiš birtist grķmulaust ķ von Svandķsar: „Žaš er von mķn aš birting žessara sagna verši til žess aš takist aš breyta menningu samfélaga į žann hįtt aš kynbundiš ofbeldi og įreitni verši ekki lengur lišin.“ (Į kvenfrelsunarstofnanaķslensku er įtt viš kynferšislegt ofbeldi karla gegn konum.) Žaš er athyglisvert, aš rįšherrann skuli sękja vit sitt til „me-too,“ fremur en aš nota gagnrżna hugsun, réttsżni, žekkingu, skynsamleg fręši og vķsindi aš leišarljósi.

Skżringin kann aš fólgin ķ žvķ, aš Svandķs, rétt eins og Katrķn, hefur jįtast kvenfrelsunarhugmyndafręšinni eša - trśnni: „Allar stašhęfingar um žjįningar eru heilagar og undanbragšalaust taldar góšar og gildar. Žaš er žįttur ķ frumtrś żmissa kvenfrelsara, aš konur fari aldrei meš stašlausa stafi um naušgun; žęr beri [einfaldlega] ekki erfšavķsa óheišarleikans.“ (Wendy Kaminer) Kvenfrelsarar, sem hafa heilagan fórnarlambssannleikann og rétttrśnašinn aš vopni, heyja heilagt strķš gegn körlum įn tillits til stašreynda, įn rökhugsunar. Tilgangurinn helgar mešališ.

En karlmenn eru seinžreyttir til vandręša, žegar męšur/konur eiga ķ hlut. Žeim er kennt og bent aš vernda žęr. Sjįlfsfórn ķ žeirra žįgu er ennžį talin góš karlmennska – meira aš segja af kvenfrelsurum. Karlmenn hafa til skamms tķma lįtiš sér lynda – ķ žįgu jafnréttis kynjanna - aš ganga frį hśsi, heimili og börnum viš skilnaš; séš į eftir forsjį barna sinna og samvistum viš žau; lįtiš misrétti yfir sig ganga viš stöšuveitingar; lįtiš óįtalda kvenmišaša fyrirgreišslu af alls konar tagi (oft og tķšum ķ sambandi viš atvinnu); lįtiš bola sér śr starfi og žolaš jafnvel mannoršsmorš ķ fjölmišlum. Žeir kippa sér sjaldan upp viš žaš, aš fašerni sé logiš upp į žį, sęši žeirra stoliš, ešli žeirra lķkt viš ešli hunda, sem megi temja aš vild, eša žeir séu lagšir aš jöfnu viš gólfflķsar. Og allir sem einn eru karlar śthrópašir sem naušgarar og misyndismenn – undirmenni.

Nokkur dęmi um ummęli kvenfrelsara ķ žessa veru: „Ķ reynd žjįst allir karlar af sjśkri karlmennsku.“ (Institute for the prevention and treatment of mascupathy.) „Frelsun kvenna er annaš og meira en „jafnrétti“ til aš lifa eins og „fjötrašir“ karlmenn.“ (Germaine Greer) „Ég trśi žvķ, aš konur bśi yfir skilningi og samkennd, sem karlinn er ófęr um ešli sķnu samkvęmt. Getunni er ekki til aš dreifa.“ (Barbara Jordan)

„Yfirburšir kynferšis okkar, kvenna, eru óendanlegir.“ (Cady Stanton) „[Karlinn] lifir og hręrist ķ anda yfirburša sinna, sem hann rekur til tilvistar rešursins.“ (Andrea Dworkin) „Žaš er skjall aš kalla karlmann skepnu; hann er vél, rešurgervi.“ (Valerie Solana)

„[Naušgun er] įsetningur allra karla og leiš til aš halda öllum konum ķ stöšugri skelfingu – naušgun er ķ sjįlfu sér ofbeldi, valdbeiting, ekki nautn.“ (Susan Brownmiller) „Kynferšisleg įreitni merkir ķ sjįlfu sér ekki aš karla fżsi alla aš serša okkur bókstaflega, žeir vilja einungis meiša okkur, kśga okkur, og hafa į okkur taumhald, en žaš er ķ ešli sķnu seršing.“ (Catharine McKinnon) „Hvaš naušgurum viškemur er erfitt aš greina hafrana frį saušunum. [Ž]ar af leišandi gerum viš rįš fyrir žvķ, aš allir karlar séu naušgarar. Žetta er hinn hryllilegi sannleikur. Hér er um samfélagsvanda aš ręša og žess vegna ber körlum aš gangast viš sameiginlegri įbyrgš sinni – öllum sem einum.“ (Linda Westerlund Snecker)

„Eltingaleikur er körlum ķ blóš borinn. Leyfšu žvķ karli aš eltast viš žig. Liggšu aldrei karl, fyrr en hann tjįir įst sķna. Allt, sem mér hefur opinberast um karla, lęrši ég af hundi mķnum, Margréti. Lįttu žį hlaupa į eftir žér ķ żmsar įttir, viljir žś eltingaleik. Standi hugur žinn [hins vegar] til aš losna viš žį, skaltu snśa leiknum viš. Strįkarnir eru [nefnilega] bżsna einfaldir aš allri gerš.“ (Carole Ann Radziwill)

„Žaš er hollt bęši hundum og körlum, aš žeim séu sett mörk – og aš žś setjir žau ... žannig aš hvorir tveggju sżni žér viršingu. Vertu ęvinlega sjįlfsörugg. Žaš er leynivopniš. Bęši körlum og hundum žykir žaš ašlašandi, ęsilegt og ómótstęšilegt. Skorti žig sjįlfsöryggi, skaltu žykjast hafa žaš.“ (Clare Staples)

„Karlar, sem ranglega eru įkęršir fyrir naušgun, kunna stundum aš hafa gagn af reynslunni.“ (Catherine Comins) (Žetta er reyndar tališ gilda fyrir drengi einnig).

„Konur hafa betri smekk, gera meiri kröfur til lista og fręša.“ (Elisabeth McGovern) „Kvenlistamenn eiga sameiginlegan žann skilning, aš ķ félagslegu og sögulegu tilliti hafi konur veriš kśgašar, sem og vitundina um, hvernig listir hafi ķ framkvęmdinni kynnt undir slķka kśgun meš žvķ aš virša aš vettugi listir kvenna; meš hlutgervingu kvenlķkamans ķ mįlverki og kvikmyndum; meš žvķ aš sveipa misnotkun kvenna ķ frįsögnum hulu įstaróra; meš žvķ aš vanmeta sköpunargleši konunnar eša višhalda žeim višhorfum, sem telja hiš kvenlega vera hinn myrka keppinaut hins karllega.“ (Carolyn Korsmeyer)

Óhróšur um karlmenn er snar žįttur dęgurmenningarinnar, umfjöllunar fjölmišla og efnistaka margra listamanna. Žaš žykir ekki tiltökumįl aš śthśša karlmönnum og draga žį ofan ķ svašiš. Oršfęri og višhorf öfgakvenfrelsara hafa skotiš rótum. Kona, sem įkęrir karl um kynferšislega įreitni, er kölluš „brotažoli,“ įšur en meint brot sannast. Ķ vitund almennings merkir „ofbeldismašur“ karlmann. Löggęsla og stjórnsżsla horfa venjulega kynskjįlgum augum į karla ķ öllu žvķ, sem lżtur aš samskiptum kynjanna, tengslum barna og fešra. Hiš opinbera felur kvenfrelsunaröfgasamtökum fręšslu um samskipti kynjanna og mešferš kynferšislega laskašra kvenna (yfirleitt aš eigin sögn). Sś fręšsla er veitt ķ anda žeirra višhorfa, sem aš ofan koma fram. Skattfé almennings er sem sé veitt ķ žįgu slķks misréttis undir yfirskini jafnréttis.

Kanadķsku fręšimennirnir, Katherine K. Young og Paul Nathanson, hafa rannsakaš dęgurmenninguna undir kynjasjónarhorni um įratuga skeiš. Žau segja m.a.: „[K]arlfęšin (misandry) er svo samofin menningunni oršin, aš fjöldi fólks – karlar meštaldir - kemur ekki auga į hana.“ Karlfęšin er žjóšsögu lķkust. Kynslóšir drengja og stślkna hafa alist upp viš karlfyrirlitningu, karlfęš og hnjóš ķ garš karlkynsins. Žaš er rķk įstęša til aš ętla, aš žaš hafi alvarlegar afleišingar fyrir bęši kynin. Fyrrgreindir fręšimenn segja t.d.: „Į žvķ méli, žegar [jįkvęšar] uppsprettur kynsamsömunar karla hafa žornaš, er nįnast einbošiš, aš sumir drengja og karla muni svelgja ķ sig žęr neikvęšu, sem enn bjóšast. Žar, sem grafiš hefur veriš undan hefšbundnum leišum til kynsamsömunar eša žeim rśstaš af samfélagi ķ algleymi yfir žörfum kvenna og śrlausnarefnum žeirra, reiša žeir sig į žaš, sem dęgurmenningin bżšur upp į ķ žessu efni.“

Žaš skal vitaskuld gera žį kröfu til karla, aš žeir sżni kvenkyninu (og kynbręšrum sömuleišis) fyllstu hįttvķsi. Hvaš meš konur? Gilda sömu kröfur til žeirra? En karlfyrirlitning og karlfęš kann ekki góšri lukku aš stżra, allra sķst fyrir unga drengi og stślkur. Er ekki mįl aš linni?


Bloggfęrslur 8. jślķ 2019

Innskrįning

Ath. Vinsamlegast kveikiš į Javascript til aš hefja innskrįningu.

Hafšu samband